"Krik sna" – Izeta Radetinac

Izeta Radetinac, rođena je 1957. godine u Barama kod Prijepolja. Od 1967. godine živi u Novom Pazaru. Poezijom se počela baviti još kao učenica osnovne škole.

Tada je na talasima Radio Novog Pazara objavila svoju prvu pjesmu „Pjesma Rifatu Burdževiću“. Svoje pjesme, do sada je objavljivala u listovima Sandžak, Nur, Sandžačke novine i u knjizi Bosna i Bošnjaci, izdatoj u Njujorku. Svojom poezijom zastupljena je u Antologiji pjesama bošnjačkih pisaca „Bijel behar“, autora Alije Džogovića. Njena prva štampana zbirka poezije je „Ne tražim let ptice“, izdata u Sarajevu 2002. godine. „Krik sna“ je njena druga knjiga pjesama, koju je izdala Narodna biblioteka „Dositej Obradović“.

 Izeta Radetinac, rođena je 1957. godine u Barama kod Prijepolja. Od 1967. godine živi u Novom Pazaru. Poezijom se počela baviti još kao učenica osnovne škole. Tada je na talasima Radio Novog Pazara objavila svoju prvu pjesmu „Pjesma Rifatu Burdževiću“. Svoje pjesme, do sada je objavljivala u listovima Sandžak, Nur, Sandžačke novine i u knjizi Bosna i Bošnjaci, izdatoj u Njujorku. Svojom poezijom zastupljena je u Antologiji pjesama bošnjačkih pisaca „Bijel behar“, autora Alije Džogovića. Njena prva štampana zbirka poezije je „Ne tražim let ptice“, izdata u Sarajevu 2002. godine. „Krik sna“ je njena druga knjiga pjesama, koju je izdala Narodna biblioteka „Dositej Obradović“.

 

„Pjesnikinja Radetinac doista proživljava svoj poetski život onako kako je prirodom svog piziva za to i predodređena. Svaka njena pjesma, jedan je zaseban, cjelovit svijet, ali nipošto izdvojen iz cjeline, koja u krajnjoj formi čini ovu knjigu. Knjiga je sastavljena od četiri ciklusa: „Sanjari“, „Milo moje“, „Krik sna“ i „Šutnja“. Svaki od naslova ova četiri ciklusa ima i svoje zasebno značenje koje mu daje i krajnji smisao. Jasno je da prije nego nastane pjesma kao najsavršeniji vid ljudskog govora, onaj koji tu pjesmu osmišljava, tj. pjesnik, negdje u osami „sanjari“ o nečemu što ga se posebno dotiče, do čega mu je itekako stalo, da bude kao kakav dragulj izdvojen i sačuvan u formi pjesme, koja se najduže opire ništavnosti koju sobom nosi vrijeme, kao krajnju neminovnost.“ 

Izvod iz recenzije Safeta Hadrovića Vrbičkog