"Novi Pazar u vaktu i zemanu" - Dr Muradija Kahrović Jerebičanin

Mali je broj gradova tako zanimljive prošlosti, žestokih društveno-ekonomskih transformacija, posrtanja i uzmaka, ambijenta i prilika po mnogo čemu jedinstvenih za uvjete tihog civilizacijskog pulsiranja i veoma neobičnog načina življenja, kao što je Novi Pazar.

Nastao u drugoj polovici XV-og vijeka, u sjenci dramatičnih historijskih previranja, na raskršću dunjalučkih puteva, vrlo intenzivno prerasta u značajan strateški i regionalni centar i omiljeno boravište trgovačkih karavana koji su se u grad neprekidno slivali vijekovima.

Novi Pazar je nikao u okruženju planinskih masiva Golije, Rogozne i zasječene kraške površi Pešteri, na hidrografskoj mreži bogatog obalskog prostranstva rijeke Raške i njenih pritoka, grad svjetlosti i jedinstvenog doživljaja prirode, pjesnika i umjetnika, autentičnog govora i jezika, nasmijanosti, vedrine duha i neobične moći kazivanja. U njemu je sazrijevala čitava mudrost sandžačkog podneblja u okolnostima gdje muhabet ima elastičnost i širinu, nekakvu unutrašnju intimu i život a stanovništvo uspjeh u očuvanju svog identiteta i vrijednosti življenja, jer historija ovdje ostavlja tako upečatljive i bolne pouke.

Uostaloim ovdje je život vijekovima proticao vrlo brzo. Još od postavljanja prvih temelja gradu, njegov osnivač, poznati skopsko-bosanski krajišnik Isa-beg Ishakov(1443/4-1469/70) otvara mogućnost da Novi Pazar vremenom postane središte sandžaka, valiluk. kadiluk sa beglucima i agalucima, grad haznadara i defterdara, paša, subaša i nizama, fermana, bujuruldija i berata, dina i nafake, kršle i zindana, hanova i karavana i utočište muhadžira.

Odlomak iz recenzije Redžepa Škrijelja