Rukopisna ostavština Nazifa Šuševića

Nazif Šušević, posljednji alhamijado pjesnik iz Novog Pazara, živio je krajem XIX i početkom XX vijeka. Rođen je 1860. godine u Novom Pazaru.

U sedamnaestoj godini života odlazi na školovanje u Istanbul, gdje mu je boravio i otac Salih, prema kazivanju porodice, poslanik u turskom parlamentu. Svoj boravak u Istanbulu iskoristio je za sticanje širokog znanja iz islamskih nauka, arapskog, turskog i perzijskog jezika, kao i geografije. Po povratku iz Istanbula radio je u novopazarskoj medresi u kojoj je kraće vrijeme obavljao dužnost upravnika.

Nazif Šušević je živio u porodičnoj kući u Novom Pa- zaru, u ulici Šuševski sokak, današnja ulica Ramiza Koce. Po kazivanju Nazifove supruge, koje prenose njegovi unuci, pred kuću su često dolazile kočije kojima je Nazif odlazio u Skoplje, Sarajevo i Prištinu, gdje je u tamošnjim medresama držao predavanja iz arapskog, turskog i perzijskogjezika.

Pored znanja orijentalnih jezika, što je svakako imalo uticaja na njegov književni rad, Nazif Šušević je dobro poznavao i kaligrafiju. Uradio je preko stotinu levhi, kaligrafskih zapisa, na papiru i na staklu. Većina levhi je darivana džamijama u Sandžaku, a jedan dio je ponijet i u Istanbul. Kada su 1944. godine bugarski vojnici zaposjeli kuću Šuševića uništili su veći dio Nazif efendijine ostavštine, kao i samu kuću, koja je jedna od rijetko očuvanih kuća orijentalnog stila u Novom Pazaru.

Nazif ŠušeVić je umro u Novom Pazaru 1923. godine. Nažalost, nije sačuvana slika Nazif efendije Šuševića. Jedina koju je imao, Nazif efendija je uništio samo nekoliko dana prije svoje smrti.

Iz stihova Kaside o smrti može se doći do mjesta i datuma okončanja pisanja kaside:

Tarih beše kadsambvo gradio,

Po hiljadi trista idvanaeste bio,J

A dvades' i sedmenčći dopravljen,

Ovi kitab u mubarek Ramazan.

OvikitabjestegrađenuPdžar',

Ti ga ćuvaj da ne bidne on bizar.

Noć 27. Ramazana 1312.i godine po Hidžri odgovara 23. martu 1895. godine, što je, prema stihovima nazifa Šu- ševića, vrijeme završetka pisanja ove Kaside.

U Kasidi o smrti stoje i sljedeći stihovi koji potvrđuju autorstvo Nazifa Šuševića:

Šuševiću,tirisaludopravi,

A poglednikakvisu tiposlovi.

Probudi se poranije, ej Nazif,

Dobro vidiš đe siproš'o i radif.

Monografska publikacija o Nazifu Šuševiću i njegovoj rukopisnoj ostavštini plod je dvogodišnjeg iritenzivnog rada Narodne biblioteke “Dositej Obradović” u Novom Pazaru. Porodica Šušević, svjesna vrijednosti, uspjela je sačuvati i sakupiti dio rukopisne ostavštine, za šta su posebno zaslužne Nafa i Mehdija Šušević. Jedan dio ove građe je u svojoj kućnoj biblioteci decenijama čuvala Nedžiba Ramović iz Novog Pazara. Nakon što su se unuci Nazif efendije Šuševića, Sabahudin i Redžep Šušević, obratili Zavičajnom odjeljenju Biblioteke, isplaniran je projekat koji je podržalo Ministarstvo kulture Republike Srbije. Podrška porodice Šušević, a posebno unuka Nazifa Šuševića nije izostala. Time su rukopisi novopazarskog imama, hatiba, mualima, muderisa, kaligrafa i pjesnika Nazif-efendije Šuševića postali građa za rekonstruiranje jednog vjero- naučnog i umjetničkog prosedea u kontekstu suvremenika i prethodnika.

Ukupna rukopisna ostavština, koju čine dvije iznimno duge kaside, dvije stihovane hikaje, prijepis mevluda, nekolke ilahije na turskom jeziku te osam levhi (kaligrafskih zapisa), najprije je digitalizirana radi lakše upotrebe, zatim su tekstovi transliterirani, nakon čega se pristupilo podrobnoj analizi ukupne građe. U Zavičajnom odjeljenju Biblioteke čuva se digitlna verzija rukopisne ostavštine, kao i levhi Nazifa Šuševića, koje zbog prezentiranja ukupne ostavštine ovdje donosimo kao likovno obogaćenje. Svi tekstovi osim ilahija pripadaju alhamijado književnosti Bošnjaka Novopazarskog sandžaka, a budući da se javljaju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, obilježavaju kraj jedne književnoumjetničke epohe.