"Srednje slovo" - Enes Halilović

(uz rukopisnu zbirku pjesama ENESA HALILOVIĆA: »SREDNJE SLOVO«)

Enes HALILOVIĆ (Novi Pazar, 1977) je jedan od malobrojnih predstavnika mlađeg pjesničkog talasa stvaralaca iz Sandžaka, koji se u ovom teškom vremenu otrgao iz okova svakodnevice i pjesmom izrazio prostest vremenu. Njegova smjelost je utoliko veća što je javnosti ponudio kao gimnazijalac zbirku pjesama »Srednje slovo«.

Na samom početku on daje jednu interesantnu projekciju pogleda u prošlost govoreći na glas: »Prođoše vremena /osta samo prah i pepeo /na oštroj granici zaborava /...

Jasno, metafizička dimenzija ovih stihova ukazuje da iz njih dolazi prodoran glas koji uporno upisuje svoje ime u stvaralački krug. Mladi Halilović je nošen ognjem prometejske vatre i svojim strofama slobodnog stila otvara sebi prostor.

Riječ je o vrlo radoznalom i otvorenom poeti koji s predznakom intelektualnog rizika traga za osmišljavanjem vlastitog puta. O tome najljepše ilustruju stihovi gordosti i patnje, prepoznavanja, te način vođenja duhovnih razgovora sa neistomišljenicima. Na takva obraćanja mladi pjesnik jednostavno odgovara: »bješe mi strano«.

Za Enesa Halilovića poezija je tren, promocija duha, ljudi koji dolaze, krik za spas, ljudska humana ostvarenja u vremenu (kazana u tri riječi). Za njega je poezija, kao i za svakog istinskog stvaraoca, istinska ekstaza, tj. dovođenje u bestežinsko stanje, kako sam zna reći. Poezija nas podsjeća na zaboravljene stvari. Na taj način se stvara kičma pjesme. To je put nade, odnosno put kojim se nikad ne priznaje nemoć. Pjesma dolazi kao motiv za sjutra, kao smisao nesanice.

U ovom rukovjetu, »Srednje slovo«, mladi Halilović, nam približava jedan nepatvoreni svijet sa bezbroj predstava i kontemplacija. Jasno, tu su uočljivo motivi patnje koji govore o gušenju slobode. On se ne predaje u školi koja sputava njegovu radoznalost već na jedan, prije svega uspravan način, ustaje protiv nasilja. On je siguran u sebe i na humanim metaforama otvara i svoju prijemčivost predstavljajući se na taj način kao stvaralac poetske senzacije. Njegove poetske reminiscencije na susrete sa mnogim značajnim licima su uočljive i garant su budućnosti negovog poetskog govora. Halilović će na jednom mjestu kriknuti: »... izgubljene ravnoteže / poharanih snova / umire / u sablasnoj nemoći / da sakrije rugla svijeta / i trulež čovjeka«.

Pjesnikova opsesija je čovjek, kao lirski subjekt vremena i kriza svijeta. On formira ideje svjetlosti gradeći sliku borbe života i smrti kao vječnih tema u koje ulazi veoma zanimljivim duhovnim spregovima kroz granice mladosti.

Jednom riječju, rukovjet stihova »Srednje slovo« su istiski prikaz zreline jedne mladosti. Kao takvi stihovi mladog Enesa A. Halilovića zavrojeđuju pažnju šireg kruga čitalaca. Stoga, zadovoljstvo nam je prijedočiti Halilovićevu zbirku za objavljivanje, jer njom na najljepši način ulazi u svijet poezije.

Novi Pazar, 9.01.1995. g.

RECENZENT.

Dr Šefket KRCIĆ