Categories
Preporuke za čitanje

Odlasci

Spread the love

Piše: Faiz Softić

Često razmišljam:

Bože Veliki, da li sam bio svjestan koliko je moju majku boljelo kada sam kretao u svijet. Prvi put sa nepunih petnaest godina otišao iz Bihora u Bijelo Polje, pa ponovo sa 19 u vojsku, pa sa 21 u Sarajevo, pa onda rat, pa poslije rata Luksemburg…

Sjećam se: okrenuo bih se, a ona stoji pred kućom kao kip i gleda. Iza nje – nepregledne crnogorične šume i pokoji livadak; stajala je kao uokvirena slika na zidu. Sada jesam svjestan njenog bola, njenih suza, ali – da li sam tada bio?!

Doduše, nikada nije plakala pred djecom dok ih je ispraćala, ali sam je bio sviko: čim raspusti šamiju, znao sam – ona plače.

Bože, oprosti mi ako nisam bio svjestan njene patnje.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *