Categories
Novi Pazar Odeljenje za staru, retku i orijentalnu knjigu

Leksikon poznatih imena u historiji Novog Pazara (1461-2018)

Spread the love

559-ti rođendan Novog Pazara

Novi Pazar je historijsko ime grada koje, po jednoj od više pretpostavki, potiče od kovanice Yeni Pazar, što znači „novi“ i „pijaca ili pazar“. Novopazarci svoj grad najčešće zovu Šeher (tur. şehir; per. شهر / šahr), imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković.

Isa-beg Ishaković osnivač Novog Pazara: bez sumnje je najznačajnija ličnost iz perioda osmanske uprave ovim područjem. Bio je zadnji krajišnik Bosanskog krajišta i drugi sandžak-beg Bosne. Sin je prvog bosanskog bega, Ishak-bega, i otac šestog Bosanskog sandžak-bega Gazi Mehmed-bega. Osnivač je Sarajeva, Skoplja, Šapca i Novog Pazara.

Dolaskom na vlast Isa-bega Ishakovića, bio je jako mnogo zainteresovan za trgovinu i ulagao je novac u zajedničku trgovinu sa dubrovačkim trgovcima, uspeo je da izdejstvuje odobrenje turskih vlasti da otvere svoju trgovačku koloniju na periferiji Novog Pazara, na najprometnijoj raskrsnici puteva. Meštani su te trgovačke radnje počeli odmah nazivati “novi trg”, a turski naseljenici Jeni Bazar. Dubrovački trgovci, koji su povlađivali svojim pokroviteljima, uvažavail su turski naziv Jeni Bazar i tako ga pre turskih vlasti inaugurisali pod sadašnjim imenom.

Nakon osvajanja Skoplja, 1392. godine, Osmanlije će ovaj grad pretvoriti u uporište i polaznu tačku za dalja prodiranja ka Bosni, Srbiji, Zeti i Albaniji. Prvi zapovjednik Skopskog krajišta bio je Paša Jigit-beg. U periodu od 1414. do 1439. godine na tom mjestu će biti Ishak-beg, koga će naslijediti sinovi – prvo Barak (veoma kratko) a zatim Isa-beg, koji će ovim krajištem, sa manjim prekidima, upravljati čitavim razdobljem od 1439. do 1463. godine.

Nakon osvajanja Bosanskog kraljevstva, 1463. godine, Osmanlije će, od njega i od osvojenih područja u Raškoj i Hercegovini, formirati Bosanski sandžak. Prvi njegov sandžak-beg biće Mehmed-beg Minetović (1463-1464), a drugi Isa-beg Ishaković, koji će ovu dužnost obavljati od 1464. do 1469. godine. Bosanskom sandžaku je priključen i novopazarski kraj.

Osim po izuzetnim vojnim sposobnostima, Isa-beg Ishaković je poznat i kao veliki dobrotvor i zadužbinar. Zahvaljujući njemu i njegovom ocu Ishak-begu, Skoplje je, još u prvoj polovini XV stoljeća, postalo veliki i značajan šeher, a od velikog broja građevina koje je podigao u tom gradu posebno se ističe džamija koju je nazvao po svom ocu Ishaku – Ishakija.
Osim Skoplja, Isa-beg Ishaković se smatra i osnivačem Sarajeva, Šapca i Novog Pazara. Prije dolaska Osmanlija, na području današnjeg Sarajeva nije bilo utvrđenog grada niti većeg trga. U popisu krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine područje Vrhbosne, za koje se veže postanak Sarajeva, pominje se kao Vilajet Hodidjed i Vilajet Saraj-ovasi (Sarajevsko polje). Vilajet Hodidjed je dobio ime po istoimenom gradu u župi Vrhbosni, a Vilajet Saraj-ovasi po saraju (dvoru) kojeg je podigao Isa-beg Ishaković na lijevoj obali Miljacke na Bistriku.

Najstariji pisani dokument u kojem se Vrhbosna naziva Saraj-ova, potiče iz 1462. godine, i prema njemu, saraj ili dvor za namjesnike, sagrađen je između 1440. i 1462. godine, odnosno u vrijeme kada je Isa-beg bio krajišnik. U periodu od 1463. do 1553. godine u ovoj zgradi su stanovali sandžak-bezi, a kada je, oko 1553. godine, namjesništvo preneseno u Banja Luku, saraj je ostao prazan.

Izgradnjom palisadnog utvrđenja na mjestu današnjeg gradskog parka, 1456. godine, Isa-beg Ishaković utemeljio je još jedan značajan šeher tog vremena, Novi Pazar. Osim tvrđave, on je u njenoj neposrednoj blizini izgradio i hamam (javno kupatilo), karavan-saraj, džamiju sa mektebom i druge građevine.

Posljednji put Isa-beg se pominje 1472. godine, pa se ta godina može uzeti i kao godina njegove smrti. Ukopan je, najvjerovatnije, u haremu Careve džamije u Sarajevu, koju je, inače, sam sagradio.

Iz Isa-begove vakufname saznaje se da je imao tri sina: Muhameda, Mehmed-bega i Ali-bega. Srednji sin Mehmed-beg bio je sandžak-beg Bosanskog sandžaka i, između ostalog, dva puta hercegovački sandžak-beg.

VAKUFNAMA ISA-BEGA ISHAKOVIĆA

Dokumenat kojim se opisuje vakuf se zove vakufnama, na kraju svake vakufname stoji “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!”

Isa –beg je prvi koji je otvorio puteve islamskoj kulturi u Sandžaku, Isa-beg nije samo veliki dobrotvor Novog Pazara, Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istočnjačke/orijentalne kulture u našim krajevima. Isa-begova vakufnama, pisana je 1462, godine, kojom su njegove zadužbine i pravno zasnovane, i ako su od tog perioda do današnjih dana Novi Pazar u prošlosti vrlo često harali požari, tako da su stradali mnogi objekti raznih vakufa, pa kako ih ovi često i po više godina nisu mogli obnoviti i popraviti, a vakufska se imovina nije smjela prodati, to su mutevelije, da osiguraju bar neki dohodak vakufa, dopuštali uz pisani ugovor (mukata-teskera) privatnim licima, da na praznim zemljištima prave dućane ili druge zgrade, a vakufu kao vlasniku zemljišta da plaćaju godišnje izvjesnu svotu kao odštetu. U tom slučaju vakuf je vlasnik zemljišta, a privatnik samo zgrade. Privatnik je mogao s dopuštenjem mutevelije dotičnog vakufa svoju zgradu prodati, pokloniti, uvakufiti, založiti i svakoj alternaciji podvrći, ali je i novi vlasnik morao plaćati ugovorenu odštetu (mukata).

Pripremio Mensur Zukorlić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *