Sead Husić
Željeznička stanica. Jutarnja magla. Korak radničke klase stvara privid o jednakosti nas i onih drugih. Žena, prilazi mi na nekoliko mačijih koraka. Tiho i beščujno… Štampa na klupi masnim slovima bilježi slogane o pravdi i budućnosti, zaboravljajući prošlost. U jutarnjoj izbi, uz maglu i inje, ozeblo na granama – para hukće! Ona, može biti da je Karenjina.