Categories
Odeljenja za odrasle čitaoce Preporuke za čitanje

Preporuka odeljenja za odrasle čitaoce

Spread the love

Ljubica je komedija hrvatskog književnika Augusta Šenoe. Objavljena je 1865., a praizvedena 1868. godine.

Sastoji se od tri čina. Prikazano je društvo onovremenog Zagreba i kritizirani su određeni problemi i tipovi ljudi. Ismijan je viši stalež (plemići, lihvari) i njihovi nedostaci – u likovima Ljubice Ružić, Grahovca, Luje, Barunice i Paunovićke. Također je ismijana idealizacija hrvatskog pjesnika – lik Vlatka Cvjetinića. Očita je i subverzivna tendencija komedije – likovi iz nižih staleža su pozitivni i žrtve su višeg sloja. Također je vrlo snažna nacionalna dimenzija djela – na više je mjesta spomenuto hrvatstvo, hrvatska književnost, Hrvati kao pošten narod itd.

Drama je nakon svoga prvog izvođenja bila na udaru ondašnje kritike zbog svojih nerealnih likova i jednostavne fabule. Noviji kritičari slažu se da su likovi suviše tipski, već korišteni i neuvjerlji (npr. Branko Gavella kaže da su “odjeveni kostimima iz kazališne ropotarnice”). Prigovor također ide lošoj dramskoj tehnici – previše monologa, često govorenje “za sebe” itd.

No važnost ovog djela jest u tome što je Ljubica zapravo početak hrvatskog dramskog realizma. Šenoa je upotrijebio tipove likova koje su noviji dramatičari koristili u svojim djelima.


Pigmalion” je najpoznatije delo Džordža Bernanda Šoa, zabavna komedija.Profesor Higins je profesor fonetike, i za opkladu će pokušati naučiti Elizu, prodavačicu cveća, da pravilno govori ali će se pri tome njih dvoje zaljubiti što će dodatno zapetljati situaciju. Pigmalion je snimljen kao film u više od deset verzija.

Preporučila Anisa Karaahmetović Fetahović


U drami “Jelisaveta, kneginja crnogorska” Jakšić aktuelizuje već poznati model priče sa motivom proklete tuđinke, najčešće latinskog porekla, koja destruktivnim ponašanjem izaziva sukobe u sredini u koju stiže, dovodeći je do potpune propasti. U centar dramske fabule postavlja kćer venecijanskog dužda – Jelisavetu, koja udajom dospeva među ljude koji joj, vođeni naslednim iskustvom, običajima, saznanjima i mogućnostima, uskraćuju poverenje. Jelisaveta pomera središte dramskog sukoba u sferu privatnog, pa se tako prelazi tanka linija koja razdvaja istorijsku tragediju od istorijske drame.

Preporučila Mersiha Kardović

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *