Categories
Naučni radovi Preporuke za čitanje Zavičajno odeljenje

Sandžak u političkom i društveno-ekonomskom životu Jugoslavije 1918-1941. godine

Ovaj rad odbranio je Dr. Hivzo Gološ kao doktorsku disertacija pod naslovom Sandžak u političkom i društveno-ekonomskom životu Jugoslavije 1918-1941. godine na Univerzitetu u Novom Pazaru – Centru za postdiplomske i doktorske studije u Novom Pazaru 25. septembra 2009. godine.

I pored toga što je korišćen sav materijal, domaći i strani, koji je stajao na raspolaganju, u ovom radu o Sandžaku nije rečeno sve. Tome je razlog što je mnoga dokumentacija učesnika događaja i imalaca nedostupna. Takođe treba napomenuti da su još uvek bili živi mnogi učesnici događaja, koji objavljuju svoje memoare ili ćute iz bezbednosnih razloga. Ovaj rad je
samo početna osnova za mnoge radove po oblastima.

Posebno treba istaći da je ovo izmenjen, dopunjen, i, prema instrukcijama članova komisije za odbranu doktorske disertacije, dorađen rad. Ovom radu nedostaju poglavlja: KLJUČNE REČI, neophodne za Univerzitet; i ISTORIOGRAFIJA, koja će biti predmet posebne knjige istoriografija o Sandžaku.

Za čitanje preporučila: Safeta Šahman

Categories
Biserni đerdani Zavičajno odeljenje

Savremeno književno stvaralaštvo Bošnjaka u Sandžaku (4)

Biserni đerdani – 04 – Izeta Radetinac, “Trag u mekoći kiša” (govori: Enes Nikšić)

Categories
Takmičenje recitatora Zavičajno odeljenje

Učesnici takmičenja recitatora (III deo)

Dragi pratioci našeg vanrednog izdanja, predstavljamo Vam prvi deo naših takmičara. Prijave možete slati još do četvrtka 9. aprila 2020. godine do 12h. Proglašenje pobednika biće u petak 10. aprila 2020. u 12h.

Video snimke slati uz saglasnost roditelja

Džana Selimović, I razred, OŠ Desnaka Maksimović
Emina Jerebičanin, II razred, OŠ Desanka Maksimović
Meleka Koca, III razred, OŠ Stefan Nemanja
Dalila Kolašinac, II razred, OŠ Desanka Maksimović
Hanna Vučelj, III razred, OŠ Vuk Karadžić
Adna Medović, I razred, OŠ Desanka Maksimović
Zijad Koca, VIII razred, OŠ Desanka Maksimović
Nejla Avdović, I razred, OŠ Stefan Nemanja
Lejla Hadžifejzović, I razred, OŠ Bratstvo
Maida Avdović, III razred, OŠ Vuk Karadžić
Uma Nikšić, I2 razred, OŠ Desanka Maksimović
Nejla Džudžević, IV razred, OŠ Desanka Maksimović
Nedžla Vejsilović, III1 razred, OŠ Vuk Karadžić
Melek Kolasinac, I razred, OŠ Desanka Maksimović
Dženan Kadrić, V razred, OŠ Rifat Burdžović Tršo, Naziv pesme: Dječakov san, Autor: Dženan Kadrić
Sara Hajrović, II razred, OŠ Mur, Razrednica: Farisa Korać Alibašić
Lamia Trtovac, IV5 razred, OŠ Stefan Nemanja
Semina Duljević, IV7 razred, OŠ Vuk Karadžić
Merima Idrizović, IV1 razred, OŠ Stefan Nemanja
Ahmed Jerebičanin, III razred, OŠ Desanka Maksimović
Ajša Malić, III razred, OŠ Desanka Maksimović, Recitacija Slabiji pol, Tode Nikoletić
Ana Radovanović, I razred, OŠ Dositej Obradović
Nedžla Smajović, II3 razred, OŠ Ćamil Sijarić
Uma Muderizović, III razred, OŠ Rifat Burdžović Tršo
Categories
Odeljenje za dečju knjigu Preporuke za čitanje

Preporuka za dečju knjigu

Zakoračite u magični svet Peroa, Andersena i Grima, jednih od najpoznatijih pisaca za decu. Pred vama je šesnaest divno ilustrovanih bajki koje će očarati vaša srca i obogatiti najlepše godine vašeg detinjstva.

Knjigu za čitanje preporučila: Meleka Župić

“Čarobnjak iz Oza” predivna je priča koja osvaja djecu generacijama, a autor Lyman Frank Baum svrstao ju je u modernu bajku. Moramo odmah naglasiti, da pridjev “moderna” u ovom kontekstu itekako dobro pristaje ovoj bajci, jer iako je prošlo više od sto godina od njezine objave, ona je tada, a i danas, zadržala s ponosom taj naziv. Naime, već kada je objavljena po mnogočemu se razlikovala od bajki koje su pisali autori tog vremena poput braće Grimm i Charlesa Perraulta. Knjiga ima 24 poglavlja, a pripovijedanje je vrlo dinamično. Događaji se nižu jedan za drugim i tako ostavljaju čitatelje bez daha, jedva iščekujući što će se sljedeće dogoditi. Izvor

Knjigu za čitanje preporučila: Nusreta Latović

Categories
Moja priča Preporuke za čitanje

Vahidove koze

Piše: Faiz Softić

Kiša je u Luksemburgu. Ako nigdje nema mjesta da se slije – eto je u Luksemburg. Jutro je. Podigneš pogled – kiša, spustiš pogled – kiša. Pješačkim dijelom glavne ceste u gradiću Bašaranžu, na jugu Luksemburga, one koja ovaj gradić spaja sa glavnim gradom – Luksemburgom, hodaju potišteni ljudi. Svako uprtio svoju nevolju i s njom gura naprijed. Devet je sati, a razvedravanja ni na vidiku.

Iskrivili se reumatičari, oni s operisanom kičmom i oni koji se za to spremaju, dezorijentisani penzioneri i dangube bezvoljno odbrojavaju korake ovog prolaznog života. Na ulici tek pokoji od onih koji vjeruju da su još uvijek zdravi i da ih nije načela luksemburška vlaga.

U jednoj od kafana u koju se svraća da bi se predahnulo i progovorilo s nekim, tamo iza šanka viri jedno veselo žensko lice. Njene su oči crne i žive, a kosa bujna. To je naša Dani, Bugarka, kako ja mislim ima dvadesetak godina, možda jednu više ili manje… Sve nas zna i svi mi znamo nju. Zna nam i navike, i bolesti, ponekom od nas poznaje i suprugu… Zna i ko šta pije.

To je naša Dani! Stiže i njen omiljeni Golemi, baca se u njegovo naručje i nestaje – između njegovih mišica izviruje njena duga crna kosa.

Napisao sam joj pjesmu. Ona je nosila u Bugarsku i čitala svojima. Kaže – svi su se smejali… Čudno, očekivao sam da kaže kako su plakali, jer – jedan neznanac napisao pjesmu njihovoj kćerci ili sestri o tome kako joj se često, hiljade kilometara daleko, priviđa njena Bulgarija. Ne, oni su se smijali! I bolje je tako.

Jedan tamo u ćošku priča kako je kod Đula u Dudelanžu došla nova pjevaljka iz Kruševca i – ne da pjeva…! – pljesnu dlanovima, a stručak dima koji se istezao iz pepelnice ispred njega, odskoči i iskrivi se praveći dugačak i tanak upitnik.

Evo nam i gazde Vahida. Dobar je Vahid. Potonuo u veliki crni kaput iz kojeg svjetluca njegovo ogoljelo tjeme. I predobar je za vlasnika kafane. Zato mu i dolazmo, a i lijepo ga slušat dok planira ostatak svog života.

Koze, njihovo veličanstvo, koze su naša budućnost! – Vahid zadovoljno trlja dlanove.

Već je treća godina nastala kako razrađuje strategiju kozarstva u svojoj rodnoj Vrbici u Sandžaku. Prvo je bila alpska, pa sanska, pa…

Zna Vahid i da je postojbina koza Azija – Irak. (Neko reče nije već Švajcarska!) I zna da je domaća koza pripitomljena od divlje koze te da je i ona kao i čovjek imala evolucioni put. Zna i da ih ima pet vrsta koje se uzgajaju na prostorima Crne Gore: alpska, la manca, nubijska, sanska i togenberg.

Čeka se proljeće i tad će Vahid reći dovale luksemburškim kišama i okrenuti k Vrbici i svojim kozama. Doduše, dva jedva očekivana proljeća su već prošla, tada se Vahid nervozno češka iza uha, govoreći da se sve odlaže za sljedeći mart. Sljedeći mart se bliži, mi računamo: sto koza – dvjesto jarića, mada uz dobru državinu mnoge će bacit i po troje, ali hajde uzmimo po dvoje – to je dvjesto jarića. Dvjesto jarića po sto eura, to je dvadeset hiljada eura. Kilo kozjeg sira na moru ide i do dvadeset eura. Jedna koza godišnje dadne najmanje deset kila sira. Sto koza po deset kila to je tona – hiljadu kila, najmanje… Hiljadu puta dvadeset – dvadeset hiljada. Eto, za jariće i sir – najmanje četrdeset hiljada eura godišnje. A tu je i đubre! Kvalitetno kozje đubre. Računamo tako mi u toploj kafani dok napolju pada kiša, a jedan koji je odavno digo ruke i od koza i od sira kozjeg, sjedi u ćošku, vrti glavom i smješka se.

Prošle godine Vahid je bio isplanirao štale nakraj sela, istočno od svoje kuće, a ove godine se predomislio: sazidat će ih malo južnije, do samog ispusta, a tu je i voda. Uposlit će i dvojicu čobana; da im da po tristo eura plate – njima dosta. Neka ide deset hiljada godišnje na plate, njemu opet ostaje trideset, najmanje… A i od zemlje će biti nešto; toliko đubre – rodiće…

– Stado smiruje, nema brige, nema stresa… – raduje se Vahid i gleda kroz veliki prozor u mokru cestu kojom svaki čas promiču vozila. Nisu to vozila, to su njegove bijele i krupne sanjanke koje istrčavaju iz svojih štala i jure prema kamenjaru.
I tako prolazi dan za danom, mjesec za mjesecom, izvlači se godina za godinom. Mi računamo u toploj kafani, a napolju se ledi vlažan zrak i sječe obraze kao da je prepun nevidljivih žileta… Vahidovih koza ni
na vidiku, a on već premješta svoje štale na sunčaniju stranu imanja – zbog  jarića… Ulazi poštar, sve nas pozdravlja i slog bijelih pisama pruža Vahidu. On ih polako uzima kao da to ne bjehu pisma već užerene ploče, psuje i pominje njihovo veličanstvo – koze. Poštar, ogrnut velikom žutom kabanicom, zahvaljuje se i žurno napušta kafanu. Naš Mule zove Dani i kaže – isto, pa iznad praznih čaša na stolu, kažiprstom napravi krug. I ona posluša.     – Fakture, fakture, fakture… – Vahid, ljut kao nikad, baca otvorena pisma na kraj šanka.
    – Kažem vam, ljudi moji, ništa bez koza… Daj i od mene ljudima piće – okrenu se Dani.
   Svi smo imali utisak da nas čašćava jer je napokon čvrsto riješio da ode i smjesta ostavi kafanu, kišu luksemburšku i da zauvijek promijeni život.

Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Agonija

Melida Travančić[1]

Često gledaš na sat?
 
Misliš da minute mogu promijeniti
poredak stvari?
 
Odgovor ne znaš, 
nisu ga znali ni oni prije tebe. 
 
Velike istine su
proizvod bolesnih umova.
 
Ne preostaje mi ništa drugo
osim sakupljanja sitnih životinjica, 
zatvaranja u teglu 
i čuvanja.  
 
U slučaju potopa, 
nešto će ipak biti spašeno. 

[1] Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.

Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci, te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Federalne fondacije za izdavaštvo. Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poezija joj je prevedena na engleski, makedonski, mađarski, španski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njene priče su 2017. i 2018. ušle u zbornik najboljih kratkih priča koje objavljuje izdavačka kuća Alma iz Beograda. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019.

Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).

Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).

Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.

Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.

Categories
Moja priča Preporuke za čitanje

Priča

Piše: Sead Husić

U ovoj priči[1]  našega junaka zatičemo na verandi kako otpuhuje dimove, gleda u daljinu, u sunčeve zrake kojima se raduje kao malo čemu. Njegovo tijelo sada se ničemu ne nada, izuzev nekoliko sretnih dana, u starosti kao u mladosti, tražeći po sebi ili u sebi onu nit koja ga spaja, kojom se okružuje, trpeći sada život i svoju, sada mu je jasno, jednodimenzionalnost koju na verandi, pod strehom, ošuti kao jekom, što se, onda, u mladosti mu čula i bila jaka, snažna, pucajući od sebe same.

Jeke danas nema!

On bi sada, često, ako bi naišao na kakva prijatelja iz iščeznutoga života (a nailazio je), pitao kako ga vide onda kada je na sebe zaboravljao: je li iščeznulo i njihovo sjećanje na njega? Je li, mislio bi, bio ono što je mislio da jeste, ili, može biti, da se njegova percepcija svodila na želju da bude ono što su drugi željeli od njega. Danas, ili sada, zna da nikada se nije mogao opredijeliti za ono što jeste, jer jeste, a mogao se opredijeliti za ono što su drugi željeli od njega da bude…

Categories
Naučni radovi Preporuke za čitanje

Historijski kontinuirani razvoj arapskoga pisma i njegova upotreba danas

Piše: Admir Muratović, direktor Biblioteke “Behram-beg” u Tuzli

Dva su osnovna razloga učenja arapskog alfabeta:

  1. stjecanje sposobnosti učenja i izučavanja posljednje Božije objave, odnosno Plemenitog Kur'ana i
  2. učenje arapskog jezika.

Arapsko pismo (حروف الهجاء, الحروف الأبجديّة)  se razvilo iz nabatejskog pisma. Nabatjeci su semitski narod koji je živio u tzv. Kamenoj (Petrijskoj) Arabiji koja se prostirala južno i jugozapadno od Palestine.[1]

Nabatejsko pismo se razvilo iz aramejskog pisma, dok aremejsko potječe iz prasemitskog pisma.

Arapsko pismo je alfabetskog karaktera, te kao takvo predstavlja najsavršeniji stepen u razvoju pisma, općenito. U njemu, u principu, svakom glasu odgovara jedan grafem (harf). Prema kriteriju razvijenosti, pisma se još dijele na silabička i idegrafska, kod kojeg, na primjer, za svaki pojam (ideju) postoji zaseban crtež. Takvo je danas kinesko pismo. Očigledno je da spomenuta dva pisma predstavljaju niže nivoe razvijenosti, odnosno prethode alfabetskom pismu.

Categories
Takmičenje recitatora Zavičajno odeljenje

Učesnici takmičenja recitatora (II deo)

Dragi pratioci našeg vanrednog izdanja, predstavljamo Vam prvi deo naših takmičara. Prijave možete slati još do četvrtka 9. aprila 2020. godine do 12h. Proglašenje pobednika biće u petak 10. aprila 2020. u 12h.

Srećno!

Adna Džudžević, I razred, OŠ Desanka Maksimović
Lina Rašljanin, III razred, OŠ Desanka Maksimović
Lamija Madžović, IV razred, OŠ Stefan Nemanja
Lejla Suljković, I razred, OŠ Dositej Obradović
Sara Tiganj, III razred, OŠ Ćamil Sijarić
Nedžla Smajović, II-3, OŠ Ćamil Sijarić
Hamed Zoranić, II razred, OŠ Bratstvo
Džana Kadrić, II razred, OŠ Rifat Burdžović Tršo

Categories
Odeljenja za odrasle čitaoce Preporuke za čitanje

Preporuka Odeljenja za odrasle čitaoce

Knjige za čitanje preporučile: Mersiha Kardović, Anisa Fetahović

Izvor:

Nije dozvoljeno komercijalno kopiranje i distribuiranje ovog izdanja dela. Nosioci projekta ne preuzimaju odgovornost za moguće greške.

Ovo digitalno izdanje dozvoljava upisivanje komentara, dodavanje ili brisanje delova teksta. Nosioci projekta ne odgovaraju za prepravke i distribuciju izmenjenih dela. Originalno izdanje dela nalazi se na Veb sajtu www.ask.rs.

„Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih dela srpske književnosti Učiteljskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i kompanije Microsoft®