Categories
Esej Preporuke za čitanje

Iz blizine Bihora

Piše: Sead Husić[1]

Književnost je intima jednoga naroda, tako veli Amin Maalouf.[2] Ima tu, itekako, istine. Boraveći na Zavičajnim stazama u avgustu 2015. godine u Bihoru, tačnije u Petnjici i posjetivši rodnu kuću Ćamila Sijarića (kuća nasred visoravni, onako kako sam je i zamislio pišući Vodeni zavičaj), uvidio sam da priča i danas ima smisla i više no što se može i pomisliti. Razlog moga boravka jeste sljedeći: bio sam trećenagrađeni te godine. Prva je bila Misera Suljić-Sijarić a druga Ajtana Dreković dok je nagradu za autentičnost dobio Ruždija Kočan. Te godine predsjednik žirija je bio Faruk Dizdarević a članovi su bili Nadija Rebronja i Miraš Mitrović. O pričama koje su te godine prispjele na Konkurs i ušle u Bihorsku enigmu, zbornik priča, u međuvremenu ću kazati nešto više. Pored tih priča, koje održavaju kontinuitet bihorskoga kazivanja, ima, a dobro je što je tako, ljudi koji se uspinju svim snagama da artikulišu svoj zavičaj, a jedan od njih je i Mirsad Rastoder. O Mirsadu ću reći odmah ono što sam, posmatrajući ga na Susretima, zapazio – čovjek izuzetnih organizacijskih sposobnosti. Da ne bude zabune: ne idealiziram Mirsada niti imam namjeru to činiti. Zašto? Svako idealiziranje vodi ka isključivosti, ka razočarenju, a meni se može dosta toga prigovoriti, i to s pravom, ali da sam isključiv i da idealiziram bilo koga – to ne! Istina, ima ljudi koji imaju sa mnom jako neugodna iskustva. Dakle, pišem onako kako sam zapazio i kako sam nastavio korespondenciju sa Mirsadom. Jako me raduje poznanstvo s njim. Trebam reći da pored Mirsada ima i drugih ljudi koje ovaj put neću i bilo bi krajnje neumjesno spominjati. Zašto? Ne poznavajući ih dovoljno u toj mjeri u kojoj bi bilo potrebno, ostajem pri tome da je bolje ne intimitizirati to. Ono što sam želio ovim naglasiti jeste sljedeće: nadam se da će razumjeti moju i ljudsku i književnu poziciju u kojoj sam trenutno. Meni je dovoljno kazati da najveće priznanje koje sam dobio tamo jeste poznanstvo s tim ljudima sa kojima sam dijelio tri ljetna dana…