Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Papirni konji

Sead Husić
U sobi leptiri slični papirnim konjima
kojima je nena, nas unuke, i pričom
stalno uspavljivala, a
 
u gradu mrmlja se kao onda kada je
vezirov slon, prošavši Travnikom, u čudu
ostavio lokalnu radoznalost!
O kapitalizmu i razdvojenosti govori se.
Miris lipe daje privid zadovoljstva.
Oko hazardne igre okupljaju se...
 
Poneko u kafanu svrati.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Stvari jedinstvene nama

Melida Travančić
Svijeća, 
obična bijela svijeća,
topim se, 
curim, 
hiljadu sam vrelih kapi.
 
Sjećaš li se
kako smo kao djeca
voljeli zagnjuriti prste
u ostatke nekada velike dive, 
posmatrajući u njima
otiske svojih prstiju?
 
Divne li radosti!
Categories
Poezija Preporuke za čitanje Zavičajno odeljenje

Preporuka zavičajnog odeljenja

Preporuka za poeziju

Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Početak pjesme

Sead Husić
Željeznička stanica.
Jutarnja magla. Korak radničke klase
stvara privid o jednakosti nas i onih drugih.
Žena, prilazi mi na nekoliko mačijih koraka.
Tiho i beščujno…


Štampa na klupi
masnim slovima bilježi slogane
o pravdi i budućnosti, zaboravljajući prošlost.
U jutarnjoj izbi, uz maglu i inje,
ozeblo na granama – para hukće!


Ona, može biti da je Karenjina.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Margina

Melida Travančić
Otključava vrata stana -
brava škripi:
stara je 
kao i sve unutra.
 
Spušta hljeb
na korpu od prljavog veša
i krišom posmatra svoj lik u ogledalu.
Sjenka joj maše iz pozadine.
 
Soba odiše mirisom
opranog veša razastrtog po radijatoru.
 
Na krevetu
još od sinoć stoji knjiga
Nepodnošljiva lakoća postojanja.
 
Lagano je zatvara, 
ne bilježeći stranicu do koje je stigla, 
i, obučena, 
sa potpunim make-upom, 
tone u san.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Kladiona

Redžep Škrijelj
Ne znaš u njoj kakav ko je
ko dobitnik, a ko go je
drže tiket nepopunjen
ko je mahnit, a ko zbunjen
 
Bake prospekt ugrabio
traži sebi dobru kvotu
tu od jutra jadan visi
ko pijevac na starom plotu
 
Dok pitice pekar Ćure
iz furune vrele hladi
svrne Burko iz kafane
da sinoćni zijan vadi.
 
Kad iz keca u dva-stotku
Barsa-Real  Komšo turi
„Bosno moja divna mila“
Nuro pjesmu zagunduri.
 
Odnekud ti eto Behra
od sabaha holtu sprema
da mahalsku kladionu
opeljuši – da je nema.
 
Da mu platiš, znao ne bi
kazat ime bratskoj čori
a u Finskoj trećoj ligi
zna za plasman ko se bori.
 
I ovde će jednog dana
na blagajni nestat para
neće niko ni tad znati
dobi l bogat il golara.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Raspadanje

Melida Travančić[1]

Prašina sam, 
a mrtva još nisam. 
 
Sjenka lebdi visoko
nadajući se smiraju.
Još samo dvije stvari za nju postoje:
blijeda svjetla gradske rasvjete
i zgužvana plahta pored uzglavlja
u kojoj su sakupljeni njegovi mirisi. 
 
Onaj koga čeka - umro je, 
ovaj put bez želje za vaskrsnućem.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Zemlja

Redžep Škrijelj

Domovino
nekad carevino
poharana moja djedovino
iz kotara posna talovino
u hambaru satruhla ječmino
Djedovino
vukova jazbino
iz duvara gusta paučino 
na međama krvava godino
u sahanu od ječma hljebino
na postelji kozja kostrjetino
pod tijelom od vune jarino
iz tazbine jalova sudbino
sa jastuka suza podbarino.
Babovino
nerodna godino
nepoznata na zemlji jurtino 
izmoljene vasike gorčino
prežaljene rodbine putnino.
Peninsulo
sa druma potoku
zlih ratova krvavi protoku
Staroj dami sa lica otoku -
moj Balkane 
života mučnino
zapuštena zemljo babovino
 
paradjeda stara postojbino
otpuhanog klasja pometino
izgubljenih nada ohlupino
sa hrbata zguljena korino
verem stekoh, smrti ne utekoh
ispijehnuh dobra čekajući.
Categories
Poezija Preporuke za čitanje

Sjećanje

Sead Husić[1]

Trebalo bi
ne zabrinuta nego mirna lica
naviknuti se na život koji se pamti:
 
na vjetar,
na gradove,
na ljubav...
           
Trebalo bi
vidjevši stećak, pod snijegom,
zastati – slušajući tišinu i ljude
što zabrinutih lica žive,
misleći o djetinjstvu
koje živeći iščezava.

[1] Izbor iz knjige: Sead Husić, Časopisne pjesme, Lijepa riječ, Tuzla, 2020.

Categories
Poezija Preporuke za čitanje

KLatno

Melida Travančić[1]

Jutros je na mene pala
paukova mreža. 
 
Zarobljena u neprobojnu tkaninu
što mi stišće grudi, oduzima dah...
 
Mozak je već doživio veliki prasak.
 
Ali, 
sat na zidu me uspavljuje...
Tika-taka...
 
I opet tika-taka, tika-taka...
 
Prestat će, 
jednom mora prestati. 

[1] Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.

Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci, te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Federalne fondacije za izdavaštvo. Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poezija joj je prevedena na engleski, makedonski, mađarski, španski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njene priče su 2017. i 2018. ušle u zbornik najboljih kratkih priča koje objavljuje izdavačka kuća Alma iz Beograda. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019.

Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).

Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).

Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.

Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.