Nova digitalizovana knjiga "Osmanska dokumenta Orijentalne zbirke Arhiva “Ras” u Novom Pazaru"

Odlomak iz predgovora

Historija je spoj vremena i prostora. Taj spoj je često zastupljen u književnim djelima u kojima književnik s vremena na vrijeme određena dešavanja opisuje poput historičara te se, na taj način, uz pomoć mašte taj opis nakon izvjesnog vremena pretvаrа u književno djelo, roman, dok historičar ta ista dešavanja opisuje onakvim kakva zaista i jesu, piše vjerodostojno, ono što je zaista vidio, te taj opis nakon izvjesnog vremena postaje historijska činjenica. U nauci se ponekad plasiraju informacije koje se nakon izvjesnog vremena demantiraju. Historijska nauka pomaže formiranju istinskog diskursa o prošlosti, pri čemu historičar treba biti objektivna ličnost, koja događaje iz prošlosti autentično zapisuje. On je hrabra ličnost, koja na svojim plećima nosi takvu odgovornost i breme. Činjenica je da svaka nacija ili narod ima svoju historiju. Međutim, historija se ne treba nacionalizirati ili se isključivo pisati sa nabojem nacionalnih osjećanja. Svaka historija u kojoj dominiraju nacionalna osjećanja, stalno se susreće sa rizikom udaljavanja od istine i činjenica. Historičar ne treba biti lišen nacionalnih osjećanja, ali historičar u pravom smislu može biti samo onaj ko je svjestan svoje odgovornosti i ko na vjerodostojan način zapisuje ono što vidi, ostavljajući pri tome svoja nacionalna osjećanja po strani. To su historičari koji su ispunili svoju odgovornost prema historiji.

 

Link za čitanje>>> https://digitalna.biblioteka-np.org.rs/osmanska-dokumenta-orijentalne-zbirkearhiva-ras-u-novom-pazaru/