Kategorije
Naučni radovi Preporuke za čitanje

Mevlud kao riznica jezičnih podataka

Piše: Admir Muratović,

direktor Biblioteke “Behram-beg” u Tuzli

Uvod

Uloga mevluda u tradiciji muslimana je neprocjenjiva. U organiziranju mevluda muslimani na ovim prostorima pokazuju entuzijazam kakav protagonisti iste vjere ne pokazuju gotovo nigdje drugdje u svijetu. Ovakvim programima muslimani izražavaju posebno poštovanje Muhammedu, a.s., obilježavaju njegov rođendan. Također, brojni su i drugi razlozi organiziranja mevluda kod Bošnjaka: sklapanje braka, rođenje djeteta, useljenje u novu kuću, zaposlenje ali i mnogi drugi povodi koji unose veselje u muslimanske porodice i njihove domove.

Leksema mevlud arapskog je porijekla a u naš jezik ušla je posredstvom turskoga jezika. Derivirana je iz glagola walada–yalidu roditi  .(وَلَدَيَلِدُ) Oblik mawlūd (مَوْلُودٌ) particip je pasivni navedenog glagola, u značenju onaj koji je rođen, odnosno novorođenče, dijete. Znatno rjeđe se ova leksema u arapskome jeziku koristi u značenju rođenje (Poslanika, a.s) u odnosu na oblik mawlid مَوْلِدٌ) ). U turskome jeziku, koristi se i oblik mevlid, ali i oblik mevlüt.

Kategorije
Moja priča

HAK-ŠKRIJELJ

Piše: Sait Kačapor [1]

– Ot`oše, ot`oše svi!-setno je govorio Hak-Škrelj, ispuštajući sve gušće oblačiće dima pored mangala u kojem je zamirao žar.

– Da su nam bar sinovi bilji stariji od čora, pa da one idu za njima… No, sve jedno, dobar zet je ka’ brat! – usudi se da komentariše brižna supruga – Pljaka. 

– I one! Ot`oše, jedna po jedna, tijesna him bi Rugova, kao da tamo visu obešeni kolači,  drznu se Hak-Škrelj.

– Bogami nije zbog toga. Ot`oše sa našim narodom. Od ka’ se rasu narot iz Maljesije, te ostasmo odek na Rugovu, svi otoše. A čore – za svojim domom i porodom. Rasu se sve niz Dukađin, niz Metohiju… Ot`oše ka Pešteri… Ot`oše u župe. Kažu da su župe bogate i lijepe. Ko goj je oti`šo bolje mu je n’o u ove sućeske…

– Aman, ženo, jesilj’ pomahnitala! E, mislio sam da si pametnija, a ti međer, u tu glavu nšta nemaš! Pa hajde i mi da idemo! A kome ćemo zemlju, a `đe ćemo mal? Ko će tamo to da nam da’?

Kategorije
Odeljenje za staru, retku i orijentalnu knjigu Preporuke za čitanje

Preporuka Odeljenja za staru, retku i orijentalnu knjigu (3)

Mada je trinaesto stoljeće u književnostima islamskih naroda dominantno obilježeno tesavvufom, u Perziji se javlja jedan pisac bliži životu i njegovim vrijednostima. To je književnik poznat i na Istoku i na Zapadu kao Šejh Sadi. Bilo bi pogrešno odricati Šejhu Sadiju pripadnost tesavvufu, jer je tesavvuf duboko ukorijenjen i u tradiciju i u zbilju tog vremena. Ali, Šejh Sadijevo tesavvufsko poimanje svijeta razlikuje ga od većine savremenih stvaralaca po tome što mu se on slijepo ne predaje, jer uz ideje o vječnom, nudi i svoje sada.

Knjigu za čitanje preporučio: Mensur Zukorlić