Piše: Redžep Škrijelj
Naniju Šaćiroviću
Nani dragi, moj sokole proljeće je uz tarabe svako gleda svoga posla korone nas muke grabe. Svako se o svome jadu dok grip prođe zabavio kandžama je smrti svojim pola svijeta ujagmio. Sve se brzo promjenilo u straha su krupne oči nije ništa prekipjelo na kraju će osmjeh doći Dočekat će bijel behar svaka duša u Melaje - koštampoljska trsa jaka pa nek virus ko pas laje.
