Melida Travančić[1]
Prašina sam, a mrtva još nisam. Sjenka lebdi visoko nadajući se smiraju. Još samo dvije stvari za nju postoje: blijeda svjetla gradske rasvjete i zgužvana plahta pored uzglavlja u kojoj su sakupljeni njegovi mirisi. Onaj koga čeka - umro je, ovaj put bez želje za vaskrsnućem.
[1] Melida Travančić doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.
Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci, te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Federalne fondacije za izdavaštvo. Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poezija joj je prevedena na engleski, makedonski, mađarski, španski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njene priče su 2017. i 2018. ušle u zbornik najboljih kratkih priča koje objavljuje izdavačka kuća Alma iz Beograda. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).
Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.
Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.
