Piše: Prof. dr. Redžep ŠKRIJELJ
Na osnovu neobjavljenih izvora iz srbijanskih, turskih, austrijskih i drugih arhiva rasvjetljavamo fenomen muslimanskih dobrovoljaca (volontera). U ovoj studiji, na osnovu arhivske građe i kazivanja suvremenika, govorimo o bošnjačkim ratnicima koji su odvedeni da pišu historiju, a da ‘većina nije ni zemljopis poznavala. Naime, Austro-Ugarska ‘vojska je poslije okupacije regije Sandžak (21. novembra 1915), u intervalu jesen 1916 proljeće 1917, uz pomoć lokalnih aga i begova, sprovela žestoku propagandnu kampanju, nakon koje je u borbu protiv Rusa, na Galicijskifront u Ukrajini, odvela ‘više od 10 hiljada dobrovoljaca starosti između 18 i 50 godina. Okupacijske austro-ugarske vlasti su ulazak Osmanlijske Imperije u Prvi svjetski rat, na strani Centralnih sila, iskoristile za propagandu protiv sila Antante, optužujući ih da su Prvi svjetski rat povele radi uništenja muslimana, proturajući bošnjačkom stanovništvu iluziju o obnovi osmanlijske ‘vlasti u Sandžaku. Drugafaza mobilizacije (1917) opovrgava tvrdnju o „dobrovoljcima” jer je ‘veći dio interniran nasilno. U narodu su pomenuti ratnici ostali poznati kao ..đurumlije”. Većina ih je izginula Hi prebačena na bliskoistočne frontove. U zavičaj se vratio svaki deseti zarobljeni ili preživjeli, što objašnjava ogromnu poratnu depopulaciju muškog stanovništva.
